Prošle godine okušali smo se već u destiliranju hmeljnih peleta koji su bili korišteni u dry hopu i gdje smo dobili solidnu količinu eteričnog ulja hmelja. Ove godine htio sam pokušati istu stvar na mladom svježem hmelju Centennial uzgojenom u kućnom vrtu. U prvom testu korišteni su cijeli sviježe ubrani češeri u drugom usitnjeni. Usitnjeni su naravno dali bolji rezultat a ono što sam primjetio je da se nesmije pretjerivati s količinom hmelja, već je bolje u kotao staviti inox mrežicu ispod koje ide voda, a hmelj na nju. Tako pare prolaze kroz hmelj i sakupljaju mirisnu tekućinu. Prvih nekoliko decilitara destilata nije bilo baš mirišljavo i to je bio vjerojatno klorofilni dio koji se prvi otopio. To sam bacio. Nakon toga sve što se destiliralo je parfem. Mirisna aromatična voda u kojoj se nalaze kapi ulja. Tog ulja nema puno, svega par ml na 1.5kg hmelja, ali to je toliko jak koncentrat da se dolazi do drugog problema. Kako uspješno balansirati ulje hmelja u pivu. Smatram da hmelja nikad dosta, ali kod ulja treba biti oprezan. Pretjerivanjem se dolazi do izrazito parfemskog mirisa i okusa koji prevlada do te mjere da nije ugodno. Ulje se lako i bez ikakvih problema otapa u pivu, a može se koristiti i mirisni destilat. Pravilo manje je više ovdje je zlatno pravilo i treba se poigrati količinom da bude dobar balans. Ulje dobiveno na taj način nije dostatno da se koristi samostalno bez dodavanja pravog dry hopa upravo zbog te “parfemske” karakteristike, a kada pronađete pravi omjer može biti pun pogodak. Kako nikad nisam uspio dobiti zadovoljavajuće rezultate doma uzgojenim hmeljom, ovo je za sad najbolji način.